Iako sam očekivao lošije vrijeme, bio sam iznenađen jutros kad sam ustao i pogledao kroz prozor. Sunce je već odavno izašlo, na nebu nije bilo niti jednog oblačka…savršen dan za malu vožnju biciklom.
Nakon kratkog dogovora moja bolja polovica i ja odlučismo se provozati biciklom. Nismo išli predaleko i previše, baš toliko da se ne umorimo. Ruta je jako interesantna i preporučujem je svakome.
Naravno, uz mene je bio i moj foto-aparatić, te smo napravili nekoliko zanimljivih slika…
Prvo vam poklanjam jedan predivni proljetni kolaž
Nakon povratka sa biciklom, moj brat i ja se dogovorismo da izađemo malo prošetati u prirodu. Opet se nismo previše udaljivalji od grada, rutu koju smo prešli mogu preporučiti i biciklistima i pješacima…
Put vodi kroz borovu šumu i izlazi kod jednog objekta bivše JNA…sada služi kao repetitor za GSM i RTV kuće…šteta što nije planinarski dom, ali ko zna možda se i pretvori u skoroj budućnosti u planinarski dom…:-D
Pri povratku sretosmo jednog ljubaznog gospodina, kojeg smo zamolili da napravimo nekoliko slika sa njim…On je bio više nego raspoložen za jedan foto-sešn.
Naravno, izvolite slideshow kompletne galerij.
(klikom na slideshow otvara vam se novi prozor sa slikama iz galerije)
Za svaku pohvalu je činjenica da je direktorica MSŠ-e odlučila obilježiti dan škole na jedan sasvim nov i “neobičan” način…
Dan škole se trebao provesti u prirodi, odnosno trebali su se popeti na vrh Osječenice. Ja sam igrom slučaja bio angažovan kao vodić, te sam taj dan bio pratnja začelju kolone.
Začelje je dosta kasnilo sa usponom, jer je profesorica Milka (koja je inače 70 godina mlada) imala toliku želju da ispenje Osječenicu, tako da smo mi mogli uživati u prirodi i planini. Tokom našeg uspona nastalo je i nekoliko fotografija….
Eto, nakon dužeg vremena, dogovorili smo se da sjednemo na naša bicikla i krenemo malkice pedalati oko grada…
Na našu nesreću, pedalanje nije baš počelo uspješno. Već nakon kratkog vremena na jednom biciklu nam je pukla guma. Nakon krpljenja gume na drugom biciklu odpada pedala. Posle svega toga, na sred livade nas napada čopor paščadi koji se pojaviše “manje-više” niodkuda.
Ali vožnja ipak nije bila toliko crna…
Naime usput smo naišli na jednu bjeloušku, mladu oko mjesec dana koju je kolega nažalost biciklom pregazio, ali nakon kraćeg odmora, bjelouška je odgmizala u travu.
Nedugo nakon toga smo naišli na sljepića koji je srdačno odlučio da nam pozira pred kamerom, te smo obavili kratki foto-sešn.
Sve slike možete pregledati u mojoj online galeriji.